Izražavanje emocija zahtijeva sigurnost – psihološku i društvenu. Mnogi ljudi izbjegavaju govoriti o svojim osjećajima jer se boje osude, ismijavanja ili nerazumijevanja. Zato je važno stvoriti okruženje u kojem se osjećaji prihvaćaju i poštuju.
Sigurno emocionalno okruženje može biti obiteljski dom, školska učionica, radno mjesto ili terapijska soba. Ono se gradi postepeno – slušanjem bez prekidanja, nenametljivim pitanjima, prihvaćanjem bez savjetovanja i poštivanjem granica.
U takvom prostoru osoba se može izraziti slobodno, bez straha. To povećava osjećaj vrijednosti i potiče emocionalno zdravlje cijele zajednice.
Svatko od nas može doprinijeti stvaranju takvog prostora – kroz suosjećanje, otvorenost i spremnost da budemo tu za druge ne samo kada su sretni, već i kada su ranjivi.
